Šta je argument ? Po čemu se razlikuje od gledišta, slaganja ili neslaganja ?

Sposobnost kritičkog rezonovanja stvarnosti i donošenja ispravnih zaključaka, zavisi od toga u kojoj meri ste u stanju da prepoznate isitnitosti (dokaze) ali i zablude koje ljudi iznose. Bez obzira da li lično učestvujete u verbalnoj diskusiji ili samo u njoj prisustvujete, bez obzira da li možda pratite odreedjenu diskusiju na forumu ili blogu. U svakom od ovih slučaja ključno je da prepoznate :
  • Šta sagovornici koji diskutuju tvrde? Šta žele da kažu ? Koje su im ideje ?
  • Koje argumente (dokaze) imaju za svoje tvrdnje? 
  • Koliko su ti argumenti bitni za temu o kojoj je reč ?
  • Da li manipulišu argumentima ? Gde i kako ?
  • Po čemu se razlikuje gledište / slaganje / neslaganje od argumenta ?
Veoma mnogo možete naučiti o ljudima na osnovu argumenata koje iznose (ili ne iznose). Možete otkriti kakva verovanja imaju i zašto su ona takva, na čemu su izgradjena, na kojim premisama i vrednostima, ali isto tako i vaši sagovornici otkrivaju vas. Utvrdjivanjem nedostataka i grešaka koje sami pravite u diskusiji, vi povećavate sopstvene šanse da vas ljudi ozbiljnije saslušaju i bolje razmotre vaše tvrdnje.

Šta je to gledište (aspekt) ?

Gledište ili aspekt bi prosto rečeno trebalo da predstavlja nečiji ugao gledanja. Ovde je bitno odmah naglasiti sledeću stvar -  gledište nije argument (dokaz), već lični doživljaj koji može biti zamagljen sopstvenim ubedjenjima ili predrasudama. Zbog toga se gledište (ugao gledanja) veoma često i razlikuje od čoveka do čoveka, što je i sasvim normalno. Ljudska se bića danas na planeti ne slažu oko mnogih tema. Na primer, ne slažu se oko toga da li je globalno zagrevanje uzrokovano čovekom, da li nas posećuju vanzemaljci, postoji li Bog, itd. Za svaku od ovih tema postoje različita ljudska gledišta.

Primer iz filozofije Vitgenštajna - Zec ili patka ? Jedan deo posmatrača
će jasno videti zeca na slici a drugi divlju patku. Ista slika će 
prouzrokovati dva potpuno različita gledišta medju posmatračima.

Takodje i svi ljudi nemaju isti nivo znanja. Za svakog čoveka njegovo gledište predstavlja njegovu sopstvenu predstavu o tome što je istina.


Šta je zajedničko za slaganje i neslaganje ? 

Mi kažemo da se sa nekim slažemo ako imamo slična ili relativno slična gledišta oko neke stvari. Ljudi će se najčešće slagati sa onim gledištima koja su najmanje suprotstavljena njihovom. Čak će smatrati da neko drugo gledište ne čini "znanje" u zavisnosti od toga u kojoj meri je to tudje gledište suprotstavljeno njegovom gledištu.

Ipak, bez obzira da li se mi slagali ili neslagali sa nečijim gledištem, to slaganje ili neslaganje i dalje nije argument koji dokazuje neku tvrdnju tačnom ili netačnom.

Da bi smo bolje upoznali razlike izmedju gledišta, slaganja, neslaganja i argumenta možemo proći kroz nekoliko običnih primera. Uzećemo za temu genetički inženjering i tvrdnju da ga ne treba razvijati u budućnosti zbog štetnog uticaja na životnu sredinu.


Gledište  (primer 1)
Genetički inžinjering me zaista zabrinjava, mislim da bi ga trebalo ukinuti.

Pošto gornja tvrdnja ne sadrži nikakve argumente, u pitanju je dakle samo gledište.

Gledište  (primer 2)
Ja sam ozbiljno izučavao genetiku na fakultetu, i duži niz godina čitam i informišem se o genetičkom inženjeringu. Nakon svega toga, složio bih se potpuno sa tobom u tome da njegov dalji razvoj treba ukinuti.

Ovaj primer je takodje samo gledište, zašto? Pa bez obzira što autor iznosi informacije o tome koliko je upoznat sa datom oblašću, on i dalje nije izneo nikakav argument. On se samo slaže, ali bez dokaza o tome zašto.

Gledište  (primer 3)
Mislim da je genetički inženjering veoma važna oblast nauke i da ima dosta potencijala za budućnost.Treba mu pažljivo pristupati svakako ali nikako ga ne treba ukidati. Može se možda jednog dana ispostaviti da je to neophodan stepen razvoja svake civilizacije koja je napustila svoju zvezdu i krenula da putuje dalje kroz Univerzum.

Ovde je sada u pitanju neslaganje ali ipak i dalje samo gledište jer nikakvi argumenti još nisu iznešeni. Pretpostavke o tome kako bi možda mogla izgledati budućnosti - nisu argumenti.

Dakle, šta je to argument ?

Argument (latin. "osnovna, dokaz") je izjava ili niz izjava koji se koristi za opravdanje ili opovrgavanje neke tvrdnje. Argumenti pre svega služe uveravanju ljudi o istinitosti ili o zabludi jedne teorije i zato su ključno sredstvo u svakoj nauci, kritici, raspravi i dijalogu.

Argument mora imati pre svega logičnu formu. Da bi zadovoljio tu logičnu formu on mora imati najmanje dve premise i zaključak koji je izveden na osnovu tih premisa. Šta je premisa ? Premisa je preduslov od kojeg polazimo, nešto što moramo uzeti kao istinitu osnovu da bi smo došli do nekog zaključka. Uzmimo sledeći primer :
  1. "Svi ljudi su smrtnici"
  2. "Sokrat je čovek"
  3. "Sokrat je smrtan"
U ovom primeru prva dva nezavisna preduslova (premise) su "Svi ljudi su smrtnici" i "Sokrat je čovek". Treća stavka "Sokrat je smrtnik" predstavlja zaključak koji smo izveli na osnovu gornje dve premise. Dakle, premisa je sud od kojeg polazi postupak zaključivanja, što će reći da ako je ona pogrešna i zaključak koji smo izveli verovatno će biti pogrešan. 

Najmanje dve premise i zaključak koji je izveden
iz njih, čine osnovnu strukturu jednog argumenta

Zbog ovoga moramo biti jako obazrivi kod argumenata. Nije sve što izgleda i što nam je predstavljeno kao argument zaista i validan argument. Jako je važno razviti sposobnost za otkrivanje slučajno ili namerno predstavljenog "nevalidnog" argumenta. Recimo, nekada čak i ako su premise tačne, zaključak može biti pogrešno izvučen.

Pogledajmo ovaj prost primer. Pretpostavimo da su sledeće dve premise tačne :

1. Svi lekari imaju diplomu medicinskog fakulteta.
2. Milan je lekar.


Iz ovoga bi mogli izvući zaključak da je Milan lekar koji ima diplomu medicinskog fakulteta.

Pazite sada, pretpostavimo da su i ove dve premise tačne :

1. Svi lekari imaju diplomu medicinskog fakulteta.
2. Milan ima fakultetsku diplomu.


Da li i iz ovoga možemo zaključiti da je Milan lekar ? Naravno da ne.

Proveravanje logičnosti argumenta i tačnosti premisa u svakodnevnim diskusijama je još veći i komplikovaniji posao. Premise nisu uvek eksplicitno navedene pa je potrebno "čitati izmedju redova" kako bi se one identifikovale.

Da bi se utvrdila tačnost veoma često je potrebno i ozbiljnije poznavati odredjenu oblast, pogotovo ako se radi o diskusijama vezanim za nauku ili tehnologiju. Ovo od nas može zahtevati da konsultujemo neku stručniju (pouzdanu) osobu ili sami posvetimo dodatno vreme na istraživanju tačnosti premisa.

Po čemu se slaganje i neslaganje razlikuje od argumenta ?

Kao što smo rekli ranije, argument nije isto što i neslaganje ili slaganje. Vi se možete sa nekim ne slagati o odredjenoj tvrdnji i to možete učiniti bez iznošenja razloga i dokaza zašto se ne slažete. Ali kod kritičkog zaključivanja naglasak je upravo na argumentovanom slaganju ili neslaganju tj. na iznošenju dokaza zašto se slažete ili zašto se ne slažete. Upravo to čini ključnu razliku izmedju gledišta (ugla gledanja na tvrdnju tj.aspekta), slaganja, neslaganja i argumentovanja.

Vratimo se gornjem primeru o genetičkom inženjeringu i pogledajmo kako bi mogli izgledati argumenti za slaganje ili argumenti za neslaganje :

Argument za slaganje
Smatram da genetički inženjering kada je u pitanju proizvodnja hrane treba zaustaviti dok se pažljivo i temeljno ne preispita njegov uticaj na životnu sredinu. Na opasnosti od GMO u lancu ishrane ukazuju mnoge ekološke organizacije.Postoje istraživanja koja  pokazuju da GMO može uneti nove alergene u hranu, ili čak pomoći u širenju otpornosti bakterija na antibiotike.
Referenca: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/12746139

Na gornjem primeru, čovek je izrazio svoje slaganje ali ga je za razliku od ostalih potkrepio sa argumentom. Kao izvor informacije ostavljen je i link do internet sajta na kojem se nalazi rezultat naučnog istraživanja.

Argument za slaganje
Patrick Mulvany, predsednik "UK Food Group", optužio je neke od vlada, posebno Bušovu administraciju, da forsiraju upotrebu genetski modifikovanog semena u cilju širenja agro-biznisa. UN su takodje optužili neke od kompanija za kršenje ljudskih prava, oštro pozivajući vlade država da regulišu ove profitom vodjene kompanije.
Izvor: http://www.worldscinet.com/apbn/07/0725/S0219030303002623.html

 Evo još jednog primera argumenta, samo što se u ovom slučaju autor fokusira na pravno-ekonomske implikacije a ne na konkretan uticaj na zdravlje i životnu sredinu, što je tema diskusije.


Argument za neslaganje
Genetički inženjering je mnogo šira oblast od GMO hrane. Slažem se da treba uvesti veću kontrolu kad je u pitanju proizvodnja i prodaja genetski modifikovanog semena ali ne i da treba ukidati čitav genetički inženjering kao oblast nauke. Recimo, mnogi genetički modifikovani proteini se uspešno koriste kod lečenja pojedinih bolesti. Na primer, faktor VIII, protein koji omogućuje zgrušavanje krvi se dobija zahvaljujući genetičkom inžinjeringu, koristi se za proizvodnju leka koji koriste ljudi koji boluju od hemofilije. Ovako dobijeni faktori zgrušavanja krvi imaju mnogo prednosti nad proizvodima iz 50, 60, 70, 80-ih. Vrlo su koncetrovani. To znači da jako mala zapremina sadrži dovoljnu količinu aktivnosti Faktora VIII ili IX za kontrolu krvarenja, čak i pri većim operacijama.

Infuzija se znatno brže obavlja sa njima, od početka do kraja infuzija traje 15 do 20 min. I na kraju, koncetrati faktora dobijeni genetskim inženjeringom veoma su bezbedni. Nijedan od koncetrata faktora dat od 1988 god. u Kanadi nije preneo HIV. Hepatitis se retko, ako i ikada, prenosi preko koncetrata faktora poreklom od ljudske plazme.Koncetrati faktora dobijeni genetskim inženjeringom još su  bezbedniji. Ovo je zbog toga što se ne prave od krvne plazme, koja može preneti infekcije prenosive krvlju.
Reference:
http://www.hemofilija.rs
http://articles.latimes.com/1990-07-03/news/mn-695_1_genetic-engineering

I ovaj primer kao što vidimo, koristi argumente kao dokaz svojih tvrdnji i time pokušava pridobiti sagovornika na svoju stranu. Ovo su naravno samo nekoliko iznetih argumenata, oni još nisu dovoljni da bi se doneo jasan sud o uticaju genetičkog inženjeringa na životnu sredinu.  Za tako nešto potrebno je imati daleko veći broj argumenata u daleko široj raspravi, takva rasprava može sadržati iznošenje i kontra-argumenata, druge rezultate naučnih istraživanja, itd.

U praksi, da bi argumentovanje bilo što bolje, mogu se koristiti različite metode argumentovanja:
  1. fundamentalna metoda
  2. metoda protivrečenja
  3. metoda izvlačenja zaključaka
  4. metoda poredjenja
  5. metoda da - ne
  6. metoda „bumeranga“
Fundamentalna metoda je direktno obraćanje sagovorniku, kojeg upoznajemo sa činjenicama i podacima koji su osnova naše argumentacije. Važnu ulogu ovde imaju brojčani primeri, koji znaju da budu veoma upečatljivi. Interesantno je to što u određenom momentu niko od prisutnih nije u stanju da opovrgne iznete brojke.

Metoda protivrečenja zasnovana je na protivrečenju argumentaciji sagovornika. Po svojoj suštini ova metoda je odbrambena.

Metoda izvlačenja zaključaka zasniva se na preciznoj argumentaciji, koja postepeno,korak po korak, uz pomoć povremenog izvlačenja zaključaka, dovodi do željenog rezultata.

Metoda poredjenja ima isključivo značenje, naročito kada je poredjenje brižljivo odabrano, što omogućuje jaču sugestivnost i čvrstinu dokaza.

Metoda da - ne. Često se dešava da sagovornik iznosi dobro odabrane argumetne, alioni obuhvataju ili samo prednosti ili samo nedostatke alternativnog predloga. Sa obzirom na to da se u raspravi retko dogadja da sve strane učesnice u pregovorima budu samo za ili samo  protiv, nije teško upotrebiti ovu metodu. Ona omogućuje da se saglasimo sasagovornikom, a da potom upotrebimo tzv. ali.

Metoda „bumeranga“ omogućava korišćenje protivničkog „oružja“ protiv njega samog. Ova metoda nema moć dokazivanja, ali omogućava isključivo dejstvo, ako je primenjujemo dovoljno oštroumno.
.
Kako prepoznati manipulativne metode argumentovanja ?

Treba reći da postoje i spekulativne (manipulativne) metode argumentacije. Možemo ih čak nazvati lukavstvom ili trikom. Ne treba ih praktikovati, ali ih svakako treba poznavati, kako bismo mogli da prepoznamo ukoliko ih druga strana u diskusiji koristi. Zbog toga ih nećemo zvati metodama, nego tehnikama:

  1. Tehnika preuveličavanja - sastoji se u bilo kakvom preuveličavanju činjenica, a takodje i u prevremenom izvlačenju zaključaka.
  2. Tehnika anegdota - omogućuje da se oštroumna ili šaljiva primedba izrečena na vreme iskoristi za rušenje brižljivo postavljenje argumentacije.
  3. Tehnika korišćenja autoriteta -u suštini je zasnovana na korišćenju citata autoriteta iz odredjene oblasti.Slušaocima je često dovoljno pominjanje i samo jednog važnog autoriteta.
  4. Tehnika diskreditovanja sagovornika - primenjuje se u situaciji kada je nemoguće opovrgnuti argument. Tada se pod sumnju stavlja ličnost sagovornika.
  5. Tehnika izolacije - zasniva se na vadjenju činjenica iz konteksta. One se stavljaju u drugi kontekst kako bi imale značenje koje je u suprotnosti sa prvobitnim.
  6. Tehnika promene pravca zasniva se na tome što sagovornik ne atakuje na naše argumente, već prelazi na drugu temu, koja po svojoj suštini nema nikakve veze sa predmetom diskusije.
  7. Tehnika dovodjenja u zabludu - ima za cilj saopštavanje pogrešne informacije.Sagovornik svesno ili nesvesno prelazi na odredjenu temu, koja lako može prerasti ukonflikt.
  8. Tehnika odgadjanja - ima za cilj produženje diskusije. Sagovornik koristi nebitne informacije, traži objašnjenja kako bi dobio u vremenu i mogao da razmisli.
  9. Tehnika apelacije - koristi se da bi se izazvalo sažaljenje. Sagovornik ne razgovara kao poslovni čovek, nego pokušava da izazove sažaljenje. Utičući na naša osećanja on lako navodi vodu na svoju vodenicu.
  10. Tehnika izvrtanja - predstavlja neprikriveno izvrtanje onoga što smo mi izgovorili, ili naglašava naše reči.

Argumentacija je kao što vidimo ključna komponenta u procesu kritičkog zaključivanja. Ona je način dokazivanja putem značajnih logičnih dokaza. Ali kao što vidimo razlog zašto je često odsutna je i taj što je za argumentaciju potrebno mnogo više znanja, usmerenosti pažnje, prethodnog informisanja o temi, iskustva, upornosti, odlučnosti, ali i korektnosti u iskazu. 

Veština vodjenja argumentovane diskusije nije sigurno nešto sa čime se čovek radja. Zbog toga se ova veština razvija stalnim vežbanjem u stvarnim situacijama i postepenim učenjem na greškama. Utvrdjivanjem nedostataka i grešaka koje sami pravite pri iznošenju argumenata (ili njihovom neiznošenju), vi unapredjujete sopstvene šanse da budete bliži istini, da vas ljudi ozbiljnije saslušaju i bolje razmotre vaše ideje.

Korisna literatura :

0 komentari:

Post a Comment